Osnovni podaci o Gradu
- Koordinate Grada: 44°26′23.5″N 18°08′37.8″E
- Nadmorska visina: 210 m
- Površina Grada: 590 km²
- Gradska zona: 4.74 km²
- Klima: umjereno-kontinentalna
- Prosječna temperatura: 5-10°C
- Količina padavina: 800-1200 mm
- Broj sunčanih sati: 1631 h
- Gradonačelnik: Hašim Mujanović, doc.dr.
- Stanovništvo (2013): 35.988
- Poštanski broj: 72 220
Zavidovići po svom nastanku kao gradska sredina spadaju u mlađe gradove u Bosni i Hercegovini. Godine 1911. zvanično dobijaju status općine sa oko 3800 stanovnika i oznakama urbane sredine.
Dokazi o životu na ovim područjima sežu do brončanog doba. Tragovi iz neolitskog doba na području Zavidovića pronađeni su na Tuku (ispod Novog Naselja), u Čardaku i na Gradini kod sela Grabovice. Dijelovi posuđa, staro oruđe, nakit i drugi predmeti pronađeni na oraničnim površinama pokazuju da su naš zavičaj naseljavali ljudi i u prahistorijsko doba. Postojanje Gradina u blizini sela Čardak, Gostović, Karalići, Ridžali i Seona smatra se obilježjima prahistorijskih naselja.
Arheološkim iskopavanjima 1911. godine u Lukama (Hrge), nađeni su jedno koplje i bronzane narukvice koje su prenešene u Muzeju u Sarajevu. Muzej je dobio i jedne bakarne narukvice sa Glavice među Krivajom i Kamenicom, koja inače obiluje prahistorijskim osobinama.
Geografska blizina kraljevskog grada Bobovca, Visokog, Kraljeve Sutjeske, Olova, Maglaja, Šehera, Tešnja i Vranduka, kao i prirodni fenomen tri rijeke (Bosna, Krivaja i Gostović) uz koje se stanovništvo nastanjuje govore nam o kontinuiranom bivstvovanju stanovništva na ovom području.
Srednji vijek
Nedostatak ozbiljnijih arheoloških istraživanja na području Grada Zavidovići ograničava nas na historijske nalaze koji sugerišu da je zavidovićki kraj bio neka vrsta granica između ilirskih plemena Desidijata – južno prema Vranduku i Mezeja koji su živjeli sjeverno prema Savi.
Ono što nam nude historijske spoznaje jeste da su dolinom Bosne prolazili i Grci i Rimljani ka plodnim nizinama Panonije.
Samo ime rijeke Gostović vezuje se za srednjovjekovni termin “gost“. Srednjovjekovni toponimi koji su i danas u Zavidovićima su Hum, Bun, Mramorje i Majdan. Najznačajniji srednjovjekovni spomenik u našem zavičaju jeste ruševina gradova na planini Stog i brdu Gradić.
Tragovi srednjovjekovne kulture vežu se posebno za nekropole stećaka (mramorova) – nadgrobnih spomenika pronađenih na području Grada Zavidovići. Pored stećaka, pronađeni su i tragovi topljenja željezne rude i kovačke djelatnosti koji zajedno sa mnogobrojnim toponimima svjedoče o životu i ilirskoj prošlosti ovog područja.
Na području Grada Zavidovići stećci su zabilježeni na 16 lokaliteta sa ukupno 55 stećaka.
Lokaliteti gdje su pronađeni stećci: Mramorje (Hajderovići), Pašin Konak, Kovači, kod mosta na 14. kilometru pruge Zavidovići – Olovo – Kusače, u blizini sela Bratanovići, Avdagin gaj kod sela Dragovići te ispod Podsjelova kod mjesta Čevaljuša, Beše, Čardak, Stojanovići, Kučice, Huremi, Brašljevine, Hum, Smailbašići.
O srednjovjekovnim nadgrobnim spomenicima i pripadnosti Crkvi bosanskoj (bogumili, Bosanski krstjani, patareni – odvojeni od katoličke crkve) na području Grada Zavidovići, Rizah Odžečkić je napisao sljedeće: „U zaseoku Brdo (Mahoje) na njivi Mramorje nađena su dva stećka, a između škole i uzvišenja Gradina u Grabovici nalaze se tri. Najznačajnije je međutim skupina ovih stećaka na njivi Igralište ispod sela Beše. To je grupa od sedam stećaka među kojima se nalazi jedan od veoma lijep od oklesanih krečnjaka. I sada ima bijelu boju kao da je tek isklesan. Po veličini i vještoj obradi to je jedinstven primjerak u čitavom kraju.“ Prema nekim drugim izvorima na lokalitetu je pronađeno 10 stećaka: 3 ploče, 4 sanduka i 3 sljemenjaka.
Međutim, na mnogo mjesta spominjanje stećaka u blizini ili u samim mezarjima se prešućuje.
Jedan od primjera povezanosti toponima/današnjih naziva mjesta sa Srednjim vijekom na području Zavidovića jeste mjesto Dugandžije, budući da su se u našoj zemlji male kovačke radnje nazivale duganj/viganj.
Mehmed Handžić u svom djelu piše o običaju sušenja voća, posebno šljive, koje je ostatak bogumilske kulture na području BiH.(Mehmed Handžić, “Islamizacija Bosne i Hercegovine, Islamska dionička štamparija, Sarajevo 1940., str.10.) Poznato je da preko Bajvata (Zavidovići) postoji karavanski put prema Stogu i dalje prema Tuzli, preko kojeg se u srednjovjekovnoj Bosni trgovalo solju, željezom i hranom. (Fehim Mejrić, Zavidovići na tragu prošlosti, op. cit., str. 342.)
Osmansko doba (1463. – 1878.)
Nakon konačnog pada Bosne pod osmansku vlast 1463. godine, vjeruje se da su vojne snage dolinom rijeke Bosne stigle i do teritorije Zavidovića, Maglaja i Tešnja. Kada su tačno zauzeli ovo područje i tu uspostavili vlast nije poznato.
Značajnijihh većih građevina i ostavština osmanlija na ovom području nema budući da su Zavidovići bili izvan glavnih saobraćajnih komunikacija u doba njihove uprave (glavna putna komunikacija (“Bosanski drum”: Foča-Sarajevo-Travnik-Jajce-Bihać. Sporedni putevi su građeni u pravcu juga dolinom Neretve i sjevera dolinom Bosne, međutim dionica puta Žepče-Maglaj zaobišla je Zavidoviće).
Prvi spomen Zavidovića u turskim defterima je iz 1565., drugi 1604., a treći tek 1711. godine, i to u sastavu Maglajske Nahije kao selo sa 10 porodica. (Jusuf H. Mujkić, Zavidovići kroz historiju 1463. do 1941.)
Etimološko porijeklo imena Zavidovići je za sada još nepoznato. Ranijih pomena ovog mjesta nema, čime se isključuje postojanje sela u srednjem vijeku, i prema za sada dostupnim izvorima ime “selo Zavidovići” se pojavilo nakon dolaska Turaka u Bosnu i Hercegovinu.
O širenju Islama i organizaciji života u osmansko doba na ovom području, osim turskih Deftera i popisa, svjedoče nišani na kojima se nalaze uklesani tarihi (natpisi).
Na mezarju u Potkleču iz osmanskog perioda do danas su se očuvali muški i ženski nišani. Od muških nišana sa turbanom tu se sreću nišani uglednih osoba (nišani trgovaca i zemljoposjednika). Zatim se tu nalaze esnafski nišani (nišani zanatlija), kao i jedan veoma vrijedan ulemanski nišan sa čatal turbanom koji obično obilježava mezare efendija i učenih ljudi.
Prijevod tariha glasi: “Od Boga milošću darovan i kojem su oprošteni grijesi. Ramiz Handžić. Allah mu se smilovao. 1260.” (1260. hidžretska godina odgovara 1844. godini)
Osim nišana sa turbanom u Potkleču postoje ostaci muških nišana sa (kauk) kapom.
Ovakvih nišana ima i na drugim mjestima širom Grada Zavidovići, od kojih mnogi tek treba da budu dokumentovani.
Toponimi mnogih mjesta danas vežu svoje porijeklo za osmanski period. Takav slučaj je sa naseljima Beše (beš – pet), kao i Halilbašići koji u sebi sadrži termin baša (tur. başa) što na straoosmanskom jeziku znači glava, označavajući termin koji je korišten i u vojnoj hijerarhiji za predvodnike i komandante vojnih formacija.
Također, mnoga prezimena vuku korijene iz osmanskih vojnik titula, kao što je npr. prezime Buljubašić (buljukbaša; buljuk tur. bölük je vojna formacija veličine današnje čete).
Džamije, kuće i drugi objekti građeni u vrijeme osmanskog carstva nisu odoljeli zubu vremena, ratovima i vremenskim nepogodama zbog načina gradnje u manjim ruralnim mjestima. Kako su se džamije i mezarja najčešće nalazili jedni pored drugih, ostaci mezarja i tarihi na nišanima su svjedoci naselja na tim lokacijama. Najstarije preživjele džamije nalazimo tek iz austrougarskog perioda.
Kako su Osmanlije bili poznati po svojoj toleranciji prema drugim vjerama te im garantovali prava dokumentima poput Ahdname, na području Grada Zavidovići nalazimo i dva pravoslavna manastira iz osmanskog perioda: manastir Udrim u Gostoviću, i manastir Vozućica u Vozući.
Fotografije: Manastir Vozućica (lijevo) i manastir Udrim (desno) u fazi obnove.
Austro-ugarsko doba
Dolazak Austro-ugarske monarhije 1878. godine donosi prekretnicu u razvoju na području Zavidovića.
Sa izgradnjom željezničke pruge Bosanski Brod-Sarajevo, 1882. godine, počinje naseljavanje sadašnjeg prostora gradskog područja Zavidovića. Time je nastanak grada vezan za eksploataciju i transport, a kasnije i preradu drveta u pilanskim industrijskim postrojenjima zahvaljujući velikom šumskom bogatstvu općine.
Vlast ugovara eksploataciju bujnih šuma sa firmom “Marpurgo i Parente” koja:
1887. godine gradi šumsku gravitacionu prugu dolinom rijeke Gostović, a u Zavidovićima 1897. godine gradi pilanu.
1899. godine firma “Gregerson i sinovi” otkupljuje pilanu od firme “Marpurgo i Parente” i gradi prugu na lokomotivni pogon dolinom rijeke Krivaje.
1890. godine je završena izgradnja uskotračne pruge dolinom rijeke Krivaje, a firma “Eissler & Ortlieb” je izgradila u Zavidovićima najmoderniju pilanu u Evropi.
1901.-1902. godine firma “Eissler & Ortlieb” podnosi zahtjev Zemaljskoj vladi u Sarajevu o formiranju općine Zavidovići.
1902.-1911 godine, poslije duže procedure, osniva se općina Zavidovići. U to vrijeme mjesto je imalo oko 3800 stanovnika sa osnovnim konturama urbane sredine.
1906. godine se pravi situacioni plan na osnovu kojeg se razvijalo gradsko naselje. Konture ovog situacionog plana Gradskog naselja, ni nakon 100 godina nisu promijenjene. Gradi se industrijska zona i formiraju prva gradska područja: Zavidovići, Potkleče, Dubravica i Tuk (Krivaja). Radnička kolonija je bila prvo veće i veoma dobro uređeno stambeno naselje sa drvoredom. Među ostalim grade se objekti uprave, bolnica, pošta i vila.
Objekat stambene vile predstavlja jedinstven primjer građevine na području Zavidovića iz vremena Austro-ugarske monarhije. Karakterizuju ga izrazito romantičarska obilježja u eksterijeru, kao što su istaknuta bondručna konstrukcija, dekorativni drveni motivi, upotreba različitih vrsta prozora, vanjskih stepeništa i trijemova. Tačan datum izgradnje vile nije poznat, ali je useljena 1900. godine.
Vila/Upravna zgrada Krivaja d.o.o. u stečaju u Zavidovićima na sjednici u Sarajevu održanoj 21.12.2018. godine proglašena je nacionalnim spomenikom.
Fotografija: Krivajina “Vila”, Grad Zavidovići
Osim industrijske zone, stambenih i drugih objekata, na području Grada Zavidovići osim vile ostalo je i nekoliko džamija izgrađenih za vrijeme Austro-ugarske monarhije koje su proglašene nacionalnim spomenicima Bosne i Hercegovine. Jedna od njih je i Stara džamija u selu Rujnica, obnovljena i proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2010. godine.
Fotografija: Stara džamija u Rujnici, Grad Zavidovići
Ova džamija predstavlja karakterističan primjer narodne gradnje muslimanskih objekata u razdoblju između dva svjetska rata. Pretpostavlja se da je sagrađena u periodu od 1934. do 1935. godine, i to na mjestu starije drvene džamije koja je, prema sačuvanoj usmenoj tradiciji, prevezena na volovskim kolima 1934. godine iz mjesta Kurtići, sadašnja općina Maglaj, i rekomponirana u Rujnici. Džamija u Rujnici pripada tipu džamija sa četverovodnim krovom i drvenom munarom. Sudeći prema unutrašnjim ukrasima, džamija bi mogla datirati s kraja 19. ili početka 20. stoljeća.
Postepen razvoj i širenje grada se nastavlja i za vrijeme Kraljevine SHS i Jugoslavije.
Fenomen kamenih kugla
Na području Grada Zavidovići do danas je pronađeno oko 60 kamenih kugla koje se nalaze na 11 različitih lokacija. Fenomen kamenih kugla je rijedak u svijetu. Osim Kostarike i Meksika mnoge su pronađene i u Bosni i Hercegovini. Najveća koncentracija, sa više od 20 kugla, pronađena je u selu Grab, udaljenom 2 km od Grada Zavidovići.
2016. godine u naselju Podubravlje otkrivena je najveća kamena kugla u EU, a možda i u svijetu teška približno 30 tona.
Brojni naučnici i eksperti su posjetili ovaj lokalitet pokušavajući odgonetnuti vrijeme i način nastanka, uključujući našeg poznatog arheologa Semira Osmanagića. Međutim, svako detaljnije objašnjenje o porijeklu ovih struktura nije moguće.
Fotografija: Kamene kugle u selu Grab, Grad Zavidovići
Fotografija: Najveća kamena kugla u Podubravlju, Grad Zavidovići, izvor Klix.
Grad Zavidovići Danas
Od 2022. godine Općina Zavidovići je odlukom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine dobila status “Grada”, čime službeni naziv postaje “Grad Zavidovići”.
Prema popisu stanovništva iz 2013. godine u Gradu živi 35.988 građana.
Na području Zavidovića postoji 19 osnovnih škola: 6 centralnih i 13 područnih, te 3 srednje škole, vrtići, stadion, Kulturno-sportski centar, JU “Dom zdravlja”, te druge ustanove neophodne za svakodnevno funkcionisanje urbane sredine.
Stalna ulaganja u infrastrukturu, kulturu, sport, i druge sfere doprinosi poboljšanju kvalitete života Grada.
Grad Zavidovići je svoj prvi drveni pješački most “Duga” preko rijeke Bosne dobio 06.04.2009. Kompletan most je bio od materijala i proizvodnje lokalne kompanije.
Pješački most “Duga” izgrađen od metalne i drvne konstrukcije, uništen je u majskim poplavama 2014. godine, a sredinom 2017. godine završeno je betoniranje novog mosta “Duga”, jednog od najvećih i najskupljih infrastukturnih objekata na području Grada.
Fotografija: Prvi drveni pješački most “Duga” uništen u poplavama 2014.godine
Fotografija: Novi pješački most “Duga” izgrađen 2017.godine
Grad je razvio snažnu saradnju kako sa domaćim tako i sa inostranim Gradovima i Općinama. Veći broj manjih lokalnih kompanija i privrednih subjekata su garant opstanka i razvoja Grada, te projekti razvoja privrede i poljoprivrede.
Od sakralnih objekata, u gradskoj jezgri se nalaze dvije džamije, te katolička i pravoslavna crkva.
Fotografije: gradska (lijevo) i čaršijska džamija (desno)
Fotografija: katolička (lijevo) i pravoslavna crkva (desno), Grad Zavidovići
Spomenici historiji Grada svjedoče i dva spomenika: Spomenik žrtvama fašizma 1941.-1945., i Spomen-obilježje šehidima i poginulim borcima i civilnim žrtvama rata ‘92-‘95.
Poznate ličnosti Grada Zavidovići:
- Šefik Džaferović, bivši član predsjedništva Bosne i Hercegovine
- Ferid Muhić, akademik
- Safet Sušić, nogometaš i bivši selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine
- Izet Čamdžić, profesor i glavni imam MIZ Zavidovići
- Mustafa Efendić, hafiz
- Mustafa Faljić, slikar
- Dragan Šimšić, profesor
- Adem Smailhodžić, glumac
- Nerman Mahmutović, glumac
- Venio Lozert, rukometaš
- Marijan Paljar, rukometaš
IZVORI
- “Zavidovići kroz historiju”, Društveno-ekonomski i kulturni razvoj područja zavidovićke općine od polovine XV do kraja XX vijeka.” I tom, Jusuf H. Mujkić, (1999.), Općina Zavidovići
- “Stećci na području Zavidovića”, Jasmin Mehić
- “Tragovi srednjovjekovne i osmanske kulture na području Bajvata i Beša u Općini Zavidovići”, Nihad Klinčević, 2021.
- “Zavidovići i okolina”, Rizah Odžečkić, 1963.
- “Islamizacija Bosne i Hercegovine i porijeklo bosansko-hercegovačkih muslimana”, Mehmed H. Handžić, 1940.
